关于举办2017中国软装陈设艺术高峰论坛的通知

Hor ozna?ava grupu peva?a.[1]
Hor mo?e imati od osam do ?ak stotinu peva?a. Naj?e??e ima oko osam peva?a za svaku deonicu. Manji vokalni sastavi se nazivaju kamerni horovi i broje od osam do trideset dva peva?a (po savremenim kriterijima svetskog udru?enja horova Musica Mundi). Sastavi od tri do osam peva?a se ne smatraju horovima ve? kamernim sastavima i njih nazivamo trio, kvartet, kvintet, itd.
Radom hora, pripremom kompozicija, i uop?te pevanjem hora upravlja dirigent. Njegova uloga je da peva?i u horu pevaju ujedna?eno, skladno, da imaju ujedna?eno disanje i dinamiku (glasnost) zvuka, te on hor vodi prema ?to boljem umetni?kom izrazu dela koja hor peva..
Klasi?an horski stav je ?etvoroglas, tj. u horu su zastupljene ?etiri osnovne boje ljudskog glasa: visoki ?enski glas (sopran), duboki ?enski glas (alt), visoki mu?ki glas (tenor) i duboki mu?ki glas (bas). Najve?i broj horskih kompozicija je napisan za ?etvoroglasni hor, ali postoje i podele na tri, pet, ?est i osam deonica, pa ?ak i vi?e.
Horovi mogu pevati sa instrumentalnom pratnjom, ili bez nje. Pevanje bez pratnje se naziva a-cappella. Instrumentalna pratnja mo?e biti ?arolika, od jednog instrumenta do celog orkestra. U Rimokatoli?koj i Anglikanskoj crkvi, pratnja su naj?e??e orgulje ili ?ak klasi?ni orkestar, a u nekim protestantskim crkvama danas, peva?e prate moderni instrumentalni sastavi (el. gitara, bas, udaraljke, sintisajzer itd.).
U pravoslavnoj crkvi prihvatljivo je samo vokalno muziciranje, dakle jedina zastupljena muzika jeste vokalna-horska.
Za probe, naj?e??e se koristi klavir kao pratnja, bilo u pripremanju instrumentalne horske ili a-capella muzike.
Horovi se mogu razvrstati prema sastavu tj. polu i uzrastu peva?a:
- Me?oviti horovi
su horovi u kojima pevaju zajedno i mu?karci i ?ene.
Ovo je naj?e??a vrsta horova, i uglavnom je klasi?nog horskog stava - ?etvoroglas : sopran, alt, tenor, bas. Me?ovite horove u pravoslavnu duhovnu muziku prvi je uveo ruski kompozitor A. A. Arhangleski po?etkom 19. veka. Prvi srpski kompozitori koji su pisali za me?tovite horove bili su Kornelije Stankovi? i Stevan Mokranjac. Prva objavljena dela za hor su bile Stankovi?eva Liturgija sv. Jovana zlatoustog za me?oviti ?etvoroglasni hor (Stankovi? ju je objavio u Be?u 1863), a ne?to kasnije Mokranj?eva Liturgija za me?oviti hor i njegove ?uvene Rukoveti. Prve muzi?ke ?kole u Srbiji su se upravo razvile iz horskih Peva?kih dru?tava.
- Jednorodni horovi
su horovi koji se sastoje od peva?a istog pola, pa tako imamo:

- Mu?ke horove, sa istom strukturom kao i me?ani, gde soprane pevaju de?aci, mu?karci pevaju alt (tehnikom falseta, ?esto ih umesto alta nazivaju kontratenorima).
- ?enski horovi, koji se naj?e??e sastoje iz vi?eg i ni?eg soprana i vi?eg i ni?eg alta, podeljenih na dva, skra?enica je SSAA.
- Mu?ki horovi, koji se sastoje iz vi?eg i ni?eg tenora, baritona i basa.
- De?ji horovi, naj?e??e dvoglasni (sopran-alt), ili troglasni (sopran 1, sopran 2 i alt), ponekad i sa vi?e glasova.
Horovi se dele i prema ustanovi u kojoj rade na:
- Crkveni horovi
- Akademski horovi
- ?kolski horovi
- Gradski horovi
- Profesionalni horovi (bilo samoizdr?avani, ili koje izdr?ava dr?ava)
Neki horovi se dele i prema vrsti muzike koju izvode na:
- Simfonijski horovi
- D?ez horovi
- Horovi sa koreografijom (gde ?lanovi hora, pored pevanja i ple?u)
Horski peva?i bi trebalo da poseduju slede?e osobine:
- pevanje melodije svoje deonice, sa prijatnom bojom glasa koja se uvek uklapa ono ?to hor peva;
- pra?enje sopstvenog pevanja, i otkrivanje gre?aka;
- kontrolisanje ja?ine zvuka, prema onome ?to pi?e u partituri ili onome ?to pokazuje dirigent,
- pevanje tako da se nikad ne isti?e od drugih peva?a u horu;
- po mogu?nosti brzo ?itanje i u?enje melodije;
- ta?no ?itanje i izgovaranje jezika na kome se peva, razumevanje smisla teksta koji se peva;
- pam?enje melodije, prema tome pra?enje dirigenta ?to je vi?e mogu?e;
- visok nivo slu?ne i mentalne pa?nje;
- prihvatanje uputstva od drugih, zarad dobrobiti cele grupe, ?ak iako se peva? ne sla?e sa instrukcijama;
Ako peva? ima apsolutni sluh mo?e mu predstavljati problem i ako peva u drugom tonalitetu od onoga u kome je muzika prvobitno napisana.
Veliki broj kompozitora je pisao horska dela. Me?utim, komponovanje horske muzike se donekle razlikuje od komponovanja instrumentalne. Potrebno je dodati tekst, u?initi ga razumljivim, i voditi ra?una o intonaciji, mogu?nostima i ograni?enjima ljudskih glasova, ?to komponovanje horske muzike ?ini neznatno te?im. Zbog ovih razloga, ?ak i neki svetski poznati kompozitori nisu komponovali horsku muziku. Ipak, postoji i veliki broj kompozitora koji se specijalizovao samo za horsku muziku.
Najranija muzika zabele?ena notnim - neumskim zapisom je Vizantijsko pojanje, ?ija se zapadna varijanta naziva Gregorijanski koral (po papi Grguru Velikom koji je izvr?io reformu pojanja). Tradicija pevanja bez pratnje datira jo? od vremena Apostola, a u rimokatoli?koj crkvi se u srednjem veku u bogoslu?enje uvode i instrumenti, najpre samo orgulje, a kasnije i ?itavi orkestri.
Najranija muzika zabele?ena notama u zapadnoj Evropi je Gregorijanski koral, uz jo? nekoliko vrsta pojanja koje se koristilo u Rimokatoli?koj crkvi. Tradicija pevanja bez instrumenata u Rimokatoli?koj crkvi trajala je od vremena Svetog Ambrozija (4. vek) i Grgura Velikog (6. vek) do kasnog srednjeg veka. Najstariju muziku koja je zapisana notama predstavlja Gregorijanski crkveni koral, pored jo? nekoliko drugih vrsta crkvenog pojanja koje je Katoli?ka crkva prihvatila (ponekad i odbacila). U kasnom srednjem veku razvila se nova vrsta pevanja. Ona je uklju?ivala vi?e melodijskih linija, a naziva se organum. Dalji razvitak vi?eglasja nastavljaju klauzula, konduktus i motet, od kojih je poslednji postao dominantna forma Renesanse. Prvi dokaz vi?eglasnog pevanja se nalazi u rukopisima iz Halea (iz 1420, mada je muzika iz kasnog ?etrnaestog veka), gde se melodijska deonica povremeno razdvaja u dve.
Tokom Renesanse, sakralna (duhovna) horska muzika (tako?e nazvana formalna i ?ozbiljna“) glavni je oblik muzike zapadne Evrope. Najve?i kompozitori tog vremena komponovali su mise, motete i druga dela, uglavnom za horove a cappella, mada postoji nesaglasnost oko toga da li su u odre?enim razdobljima i na odre?enim prostorima kori??eni i instrumenti. Imena kompozitora iz ovog doba su: ?osken de Pre, ?ovani Pjerlui?i da Palestrina, i Vilijam Berd; oni su komponovali dela koja su bila poznata ?irom Evrope; svetovna muzika Baroknog doba poti?e iz Renesansne muzike koja je nastala u ovom veoma stvarala?ki plodnom dobu.
Me?u najve?im kompozitorima Baroka je Klaudio Monteverdi (1567-1643), majstor kontrapunkta, koji je pokazao deo onoga ?to mo?e da se uradi sa horovima i drugim muzi?kim sastavima, novim tehnikama razvijenim u Venecijskoj ?koli i Firencskoj Kamerati. Monteverdi je, zajedno sa Hajnrihom ?icom (1585—1672), demonstrirao mogu?nost muzike da podr?i poja?a poruku koju nosi tekst, kao ?to je i Palestrina uradio nekoliko generacija pre njih. Obojica su komponovali veliki broj dela za horove sa pratnjom i bez nje.
Jedan vek kasnije, dubok trag u istoriji muzike ostavio je Johan Sebastijan Bah (1685-1750). Po?to je bio i crkveni muzi?ar, komponovao je dosta duhovne horske muzike: kantate, motete, pasije i drugu vrstu muzike. Poznat je i po koralima - vrlo lepo harmonizovanim crkvenim napevima (himnama). Bahov uticaj na razvoj crkvene muzike nije potrebno posebno nagla?avati.
Veliki kompozitori ovog doba su Volfgang Amadeus Mocart, Franc Jozef Hajdn i Johanes Brams. Sakralna muzika se iz crkve premestila na koncertne bine; muzika pisana u to doba bila je nepodobna za upotrebu u crkvi zbog svoje du?ine; poznate su Betovenova Missa solemnis, Rekvijem Lui?ija Kerubinija i Bramsov Ein deutsches Requiem (Nema?ki Rekvijem). Istovremeno, amaterski horovi dobijaju ozbiljna priznanja izvode?i dela ?uberta, ?umana, Mendelsona, Bramsa i drugih kompozitora. Ova ?peva?ka dru?tva“ ?esto su bila odvojena na mu?ki i ?enski deo, a muzika je uglavnom pisana za ?etiri glasa, s jednostavnom pratnjom ili bez nje.
Kao ?to se desilo i ostalim muzi?kim ?anrovima, i horska muzika je tokom dvadesetog veka u?la u period eksperimentisanja.
Rani kompozitori poznog romantizma, kao ?to su Rihard ?traus i Sergej Rahmanjinov, pisali su horsku muziku, ali je najve?i doprinos dao Ralph Vaughan Williams, pi?u?i nove motete u renesansnom stilu novim harmonskim jezikom, i aran?iranjem engleskih i ?kotskih narodnih pesama. Friede auf Erden Arnolda ?enberga predstavlja vrhunac ovakvog stila, gde su prisutne stalne promene tonalnog centra (sli?no njegovom delu Verkl?rte Nacht, Preobra?ena no?, za guda?e iz istog perioda).
Tokom dvadesetog veka, moderne tehnike su na?le izraza i u horskoj muzici, me?u kojima su dela ?enberga, Antona Veberna, Igora Stravinskog, eklekti?ne kompozicije ?arlsa Ajvsa, disonantni kontrapunkt Darijusa Mijoa (Cinq Rechants) i Paula Hindemita (When Lilacs Last in the Dooryard Bloom'd). Zbog te?ko?a na koje su horovi nailazili prilikom pevanja atonalne muzike, ova dela se danas retko izvode, iako ih specijalisti vole. Omiljeno i ?esto izvo?eno delo nastalo u dvadesetom veku je Carmina Burana Karla Orfa.
Neoklasi?ni stil je u horskoj muzici na?ao bolju potporu. Bend?amin Britn je napisao veliki broj dobro poznatih horskih dela, me?u njima Ratni rekvijem, Pesme pet cvetova i Radujte se u Jaganjcu. Moteti Fransisa Pulanka Motets pour le temps de noël, Gloria, i Misa u Ge-duru ?esto se izvode. U Sjedinjenim Dr?avama, Aron Kopland, Samjuel Barber i Rendal Tompson napisali su zna?ajna horska dela. U Ma?arskoj su Bela Bartok i Zoltan Kodalj pisali i horsku muziku.
Posle Drugog svetskog rata eksperimentisanje u ovoj oblasti je do?lo do ekstrema. Sinfonia Lu?ana Berija uklju?uje i hor. Stradanje po Svetom Luki K?i?tofa Pendereckog uklju?uje vikanje, klastere i aleatori?ke tehnike. Richard Felciano je pisao dela za hor i elektronsku kasetu.
Estonski kompozitor Arvo Pert napisao je Johannespassion (Stradanje po Svetom Jovanu) i Magnificat, koji se redovno izvode.
Avangardne tehnike:
- Vikanje
- Duboki tonovi (najni?i mogu?i)
- Klasteri
- Horovi koji ne pevaju tekst - za?etak ove tehnike mo?e se na?i u Krcku Ora??i?u ?ajkovskog i Planetama Gustava Holsta, a dalje su je razvijali ?enberg, Darijus Mijo i drugi.
Aran?mani crna?kiih Spirituala su postali ?esti na horskim repertoraima. Poznati kompozitori po ovoj tradiciji su Andre Tomas i Moses Hogan.
Premda je rano govoriti o trendovima u dvadeset prvom veku, duh tonalne muzike je tokom posledljih decenija dvadesetog veka dominirao, a nastavljen je u delima Karla Jenkinsa, D?ona Ratera i Roberta Stedmana, me?u ostalima. Erik Vitakre je skrenuo pa?nju kombinuju?i tonalnu muziku sa klasterima i drugim eksperimentalnim tehnikama.
Profesionalni horovi
- Bi-Bi-Si Peva?i (spoljna veza)
- Chanticleer
- Kamerni Hor Estonske Filharomnije
- Holandski Kamerni Hor
- Hor Crvene armije
- Filipinski Madrigalisti (Dobitnici evropske Grand Prix Du Chant Choral 1997)
- Glasovi Vaznesenjea (spoljna veza)
Amaterski horovi
- Kantata akademski hor
- Los An?eles master hor
- Mormonski tabernakl hor
- Norve?ko studentsko horsko dru?tvo
- Londonski filharmonijski hor
- Tenglvud festivlaski hor
- Elektra ?enski jor
- Laus Deo hor
- Hor sv. Lorensa sajt
- Sura hor
Akademski horovi
De?ji horovi
- Hor be?kih de?aka sajt
- Hor harlemskih de?aka
- Tomanerhor Lajpcig
- ?tutgartski de?a?ki hor
- Hor bazelskih de?aka
- Hor Tapiola
- Hor Kolibri
Crkveni horovi
- Hor Kraljev koled?, Kembrid? (sajt)
- Hor Katedrala sv. Pavla, London
- Hor SPD Vila, Prijedor
([1])
Horovi sa uzvicima
- ↑ Daugherty, J. "Spacing, Formation, and Choral Sound: Preferences and Perceptions of Auditors and Choristers." Journal of Research in Music Education. Vol. 47, Num. 3. 1999.
- Heribert Allen: Chorwesen in Deutschland. Schriftenreihe des Verbandes Deutscher KonzertCh?re Bd. 6. Viersen 1995, ISBN 3-929698-06-4
- Mre?a horova (en)
- dela ameri?kih autora Arhivirano 2025-08-14 na Wayback Machine-u (en)
- Srpska pravoslavna horska muzika
Baze podataka
- Choral Public Domain Library
- Musica International – choral repertoire database
- Global Chant Database – Gregorian and plainchant
Profesionalne organizacije
- International Federation for Choral Music
- European Choral Association/Europa Cantat (Europe)
- The Association of Gaelic Choirs (Scotland)
- Association of British Choral Directors(UK)
- National Association of Choirs (UK)
- Chorus America (North America)
- Association of Canadian Choral Communities (Canada)
- American Choral Directors Association (US)
- Brazilian Choral Organization Arhivirano 2025-08-14 na Wayback Machine-u (Brazil)
Resursi
- ChoralNet
- Gerontius (UK)
- The Boy Choir & Soloist Directory
- Singers.com
- Vocal Area Network
- GALA Choruses (GLBT chorus association)
- ChoirPlace (international choir network)
Medija
- Choral Music from Classical MPR - online choral music radio stream
- Sacred Classics Arhivirano 2025-08-14 na Wayback Machine-u - weekly choral music radio program